Na katune Čakora i Mokre izdižu stanovnici Velike, Mašnice, Ržanice, sela sa područja Šekulara, koji su većinom Crnogorci i Srbi.

Stanovništvo koje naseljava područje Hajle većinom čine Albanci, Bošnjaci, Crnogorci i Srbi. Mnogi od njih i danas žive od stočarstva, ali rjeđe izdižu na planinu, pa više aktivnih katuna ima na rugovskoj (kosovskoj) strani Hajle.

Iako je granično područje oduvijek kontakt zona raznih plemena i naroda, koja su se često sukobljavala u borbi za pašnjake i stada, stočari su imali mnogo toga zajedničkog. Kako su stalno bili u pokretu sa stadima, u nepreglednim prostranstvima upućeni jedni na druge, učeći jedni od drugih i sarađujući, albanska i slovenska plemena su razvijala i jake veze, nekad preduzimala i zajedničke akcije. U leksici albanskog jezika je mnogo slovenskih riječi iz raznih oblasti života. Među Slovenima izuzetno se cijenila „tvrda vjera“ Albanaca, to što su bez izuzetka poštovali datu riječ – besu.

Zajednička osobina im je i posebna – katunska gostoljubivost.

U katunskom životu, na nepreglednim planinskim pašnjacima i u beskrajnim šumama smrča i jela, za svakog domaćina, ma koje nacionalne ili vjerske, ili plemenske pripadnosti, dobronamjerni gost je uvijek bio – velika radost.