Geografski položaj i oblik, bogatstva vidika, voda, bogat i raznovrstan biljni i životinjski svijet, katuni, čine Čakor jednim od najljepših prostora u ovom dijelu Crne Gore.

Planinski prevoj Čakor između planine Čakor (2058 m) i Mokre gore, na 1849 m bio je najviši drumski prevoj u nekadašnjoj Jugoslaviji. Prevoj je vododjelnica između Lima (Drinom, Savom i Dunavom stiže do Crnog mora) i Pećke Bistrice (Drimom i Bojanom putuje do Jadranskog mora). Preko prevoja prolazi put od Murine (kod Andrijevice) do Peći na Kosovu, izgrađen 1926. godine. Bila je to najkraća veza Makedonije, Kosova i jugoistočnog dijela Srbije s Jadranskim morem. Put je na crnogorskoj strani od Murine do doline Bjeluhe asfaltiran tek 2013. godine.

Čakor je važna geografska i istorijska ali i ekonomska pa i civilizacijska tačka Balkana. Istina, danas o tome tek nešto malo govore spomenici na prevoju. Čuvena kafana na tom mjestu odavno ne radi. No, gostima se obraduju i srdačno ih dočekuju, po prastaroj tradiciji, stočari na obližnjim katunima.

Prevoj je znamenit kao vidikovac, kao raskrsnica drevnih puteva, mjesto istorijskih dešavanja, okupljanja naroda, ali i kao boravište Ledenog Vjetra.

Odavde se pogled pruža na veliki broj crnogorskih planina. S jedne strane počinje i pruža se veliko selo Velika, tamo je i rijeka Lim, ponositi vrhovi Visitora, Zeletina… Na drugoj Rugovska klisura kojom se Pećka Bistrica probija do pitome i plodne metohijske ravnice. Lijevo i desno staze vode ka drugim vidikovcima, dolinama i katunima (Čakorski potok, Šip, Rupice, Ječmište, Jelenak, Lijepi do…).

Ljeti, Ledeni Vjetar odmara. Osjetićete mu samo dah na prevoju.
Planina je puna izvora izvrsne izvore. Po kvalitetu i niskoj temperaturi vode izdvaja se Čakorski potok.
Nažalost, danas je na Čakoru mnogo manje stoke i stočara nego nekad, iako su pašnjaci jednako bogati travom. Katun Lijepi do, na primjer, o čijoj ljepoti govori i samo njegovo ime, sasvim je zapustio. No, nedavno je probijen put od Lijepog Dola do Vaganice i tako spojene planine Čakor i Mokra postale su dostupnije i otvorene za novi život, razvoj stočarstva, turizma, speleoloških i drugih istraživanja.

Dom Ledenog Vjetra? Da, o sniježnim nametima od nekoliko metara, užasnoj hladnoća i nemilosrdnom vjetru na prevoju Čakor postoje mnoga predanja, legende i zapisi.

,,14. novembar 1915. Tačno u podne prelazili su preko vrha sedla. Pišteći kao fabrički dimnjaci, slobodan i lud, slobodan od svakog zaklona, vetar je očetkao ogromnu snežnu zaravan. Pokrio je ledenim ogledalom, pa stao ispred svega kao zid kroz koji je nemogućno probiti se. Lakše bi bilo ići uspravno po zategnutom konopcu, sa amrelčićem u ruci, iznad ponora i iznad ogromnih ventilatora koji bi hujali. Obrćući samo jedno rame vetru, kljun lađe kroz pobesnelu pučinu, skupljajući odelo n a grudima, s glavom napred, ne mogući zahvatiti vazduh u grudi, ali primajući u lice čitav vihor ko zna odakle čak donetog starog smrzlog snega, oštrog i ljutog, kao zažareni pesak, i pri tom još lebdeći po poledici, gurani od vetra, čas desno čas levo, nemajući vremena ni da se jedan trenutak dobro oslone na tle.
Nepogoda je bila tolika da je izgledalo da će začas prohujati, da ta njena silina dolazi baš od njene iznenadnosti. Nepogoda je, međutim, trajala tu na tim planinama već milionima i trilionima godina, bez prestanka, krkljajući i urlajući iz dana u dan, iz sata u sat.

Ali samo što je počelo da se silazi, samo što se prošao prvi zaklon, orkan kao da je prestao u svim ovim brdima. Odjednom se sve stišalo.“ (Iz romana ,,Dan šesti“, Rastka Petrovića)