TORINE – najstariji katun

Na arheološkom lokalitetu Torine kod Petnjice, na dubini od svega pola metra, otkrivena je kuća iz bronzanog doba, u kojoj je, oko ognjišta, nađen veliki broj cijelih keramičkih sudova, koštanih alatki, pijuka od jelenskih rogova, igala, šila i probadača. Sve ukazuje na to da se radi o ljetnjem sezonskom naselju, preteči današnjih katuna.

Dakle, istorija sezonskog, ljetnjeg boravka sa stokom izvan sela, na planini, veoma je duga, uostalom kao i u drugim područjima Crne Gore.

Danas je mnogo manje “živih” katuna nego nekad, i mnogo manje stoke, ali blizina sela i bolji uslovi možda će učiniti da se na pešterskim pašnjacima opet bijele stada od hiljadu i više ovaca.

SELO BISTRICA

Sela u dolini rijeke Bistrice pominju se još u turskom popisu iz 1571. godine. Njihov centar nekada je bilo naselje Kule gdje je Hajdar-paša Selim podigao četvorospratnu kulu iz koje je upravljao ovim krajem. Centar se polako pomjerao ka vodenicima, blizu kojih je otvorena i prva kafana (kahva). Tu prvu kafanu, odnijela je rijeka Bistrica 1896. godine, a u narodu je ostala izreka, “Mahnita je voda donijela, a mutna odnijela”.

I pored toga, kafane su nicale kao pečurke, pa su po njima i naselje nazvali Kahve, današnja Bistrica. Seljaci iz okolnih sela dolazili su ovdje da melju žito i valjaju sukno, a dok bi čekali da se posao obavi, odmarali su se u kahvama. Ubrzo je podignut i prvi han gdje su mogli i da prenoće. Selo se brzo razvijalo, otvarani su dućani, krojačke radnje, brijačnice, aščinice, potkovačnice, konopare, kasapnice i pekare, a Bistrica je postala mjesni i administrativni centar.

Džamija u centru sela podignuta je 1970. godine, na temeljima stare džamije, koja je zapaljena 1943. godine. Prema predanju, staru džamiju podigao je u prvoj polovini 19. vijeka bogati Avdulbeg Hasanbegović. Među posjedima porodice Hasanbegovića bile su i vodenice, valjaonice i jedan od najljepših čardaka u kraju.

Sagrađen prije više od 250 godina, trospratni čardak odolijevao je sve do sedamdesetih godina prošlog vijeka.Od početka 20. vijeka u njemu su složno živjele dvije porodice različite vjere, Hasanbegovići i Đalovići. To dvojno vlasništvo sačuvalo je čardak tokom Drugog svjetskog rata. Bila je to jedina kuću u selu koja nije zapaljena u međuetničkim sukobima.

SELO VRH

Selo ispod Koritske visoravni, na stranama potoka koji tu izvire iz dosta velikog vrela. Kuće su na gornjim zaravnima. Oko njih su livade sa njivicama pod jarim žitima.

Pojilo je jak potok koji pokreće vodenice. Pokraj njega se nailazi na vodeničišta starijeg stanovništva. Osim tri stara groblja i crkvišta u njima, u Vrhu su sačuvani i ostaci jednog utvrđenja. Narod ga kao svuda naziva „Jerinin grad” ili Gradina. Grad je podignut na krečnjačkom grebenu koji dominira sa jedne strane Koritima a sa druge dolinom Bistrice. On je bio ključna tačka za nadgledanje oba kraja. Sudeći po ostacima, utvrđenje je imalo veći značaj. Sastojalo se iz prostrane kule na najistaknutijem delu i bedema koji se pruža prema istočnoj, pristupačnijoj, strani u dužini od 60-70 metara.

SIPANJE

Naselje vezano za niz dolinica i uvala u podnožju Gvozda, Venca i drugih kosa koje ga dijele od Bihora.

Iako je na krečnjačkoj površi, Sipanje nije bezvodna. U podnožju kosa, gde vododržljivo stenje izbija na površinu, ističu izvori. Iz ovih potiču mali tokovi koji brzo poniru.

Tragovi ranijih naselja su: Selište i u njemu na kraju sela „latinsko groblje”.

BOR I SAVIN BOR

Selo Bor smjestilo se u prostranoj uvali između planinskih strana Pločnika i Komarevca (Komarev laz), s jedne, i Smiljevine, s druge strane. Bor se odlikuje bogatstvom u livadama i ispašama. U blizini su mu planine Moravac i Konjska rijeka, odakle zimi dovlače sijeno na saonicama. Prisojne strane su povoljne i za strna žita.
Savin Bor je odvojen od naselja Bor usjekom (klisurom) potoka Sadrigaća. Smjestio se na blagim stranama brda Komarev laz, iznad klisure rijeke Popče. Manja kosa dijeli ga na dva dijela: Staro Selo i Bare. Njive su oko kuće, a livade ispod sela. Planina Pločnik i Crno vrelo gdje su glavne livade, udaljene su od sela pola sata hoda. Savin Bor obiluje izvorima.

Ovdje se nalazi i jedno seosko domaćinstva koje pruža usluge pripreme obroka, pa je zgodno mjesto za odmor na vašem putu.

​BIŠEVO

Naselje Biševo je najveće mjesto u Rožajama, i dugačko je preko 20km. Ima oko 450 domaćinstava, a arheološki podaci govore da je bilo naseljeno još u rimsko doba. Kako se nalazi na samoj tromeđi između Crne Gore, Kosova i Srbije, ima i imalo je kroz istoriju značajnu ulogu kao raskrsnica trgovačkih puteva.

Zanimljivo je i po tome što ima najstariju džamiju od svih seoskih džamija u Rožajama.  Smatra se da je sagrađena 1620. godine, i da ju je podigao Hadži Mujaga Biševac koji je, po predanju, imao han u Istanbulu. Bogata je duborezom, a zidana je od kamena, sa zidovima debelim više od 80cm.