SVAKI JE KATUN POSEBNA PRIČA

Naravno, kao privremena, ljetnja boravišta stočara, katuni na svim crnogorskim planinama imaju dosta toga zajedničkog. Međutim, uvjerićete se već, svaki katun kroz koji vas vodimo je posebna priča.

Uglavnom se nalaze iznad 1300 metara nadmorske visine, najčešće oko 1500 metara. Na najvišoj poziciji je durmitorski Todorov do – 1816 mnv.

Katuni imaju svoju prošlost, kao i porodice koje u njih dolaze. No, nikada nisu nastajali slučajno, mjesto za kolibu je uvijek pažljivo birano. Zato su katuni na planinama tačke čiju geopoetiku nekad uočite odmah, a nekada se morate zadržati, osmotriti, udahnuti, pa i prenoćiti, poslušati veličanstvenu tišinu, primaći se zvijezdama, da biste osjetili po čemu su jedinstvene.

Neki katuni su veoma daleko od sela. Neki su daleko od šume. Neki su daleko od vode. Drugi, pak, oslanjaju se i na izvore i na šume, i na sela.

Kao i vjekovima unazad, glavna ličnost na katunu je planinka. Rado će vam pokazati svoje brojne poslove: loženje vatre, mužu, pravljenje sira i kajmaka, miješenje hljeba, kuvanje, spremanje sokova i džemova, njegovanje bašte, branje ljekovitog bilja, pletenje… I najmanja pomoć njoj mnogo znači.

U iskrenost dobrodošlice domaćina na visokim planinama, tamo gdje se čuje zavijanje vukova i kliktanje orlova, gdje vršljaju medvjedi i divlje svinje – nemojte sumnjati. Čovjek je ovdje čovjeku – radost.

Pronađite svoj katun.

I SNIJEG GASI ŽEĐ

Kako je svaka planina u Crnoj Gori specifična, tako se i život na katunu razlikuje. I dok je, recimo, na Prošćenskim planinama uvijek dovoljno i vode i šume, na Sinjajevini i u Pivi nedostatak vode stvarao je stočarima velike probleme.

No, ako nije bilo izvora, bilo je snijega.

Snalažljivi i vrijedni, stočari su pravili sniježnice. Tokom zime ili u rano proljeće, trpali su snijeg u sjenovite jame ili pećine, i pokrivali ga granama jela i smrča i slamom. Ljeti, taj snijeg su obično žene „sjekle“ i donosile do kuće, stavljale na krov da se otopi ili u drvena korita iz kojih se napajala stoka. Neke sniježnice su služile za više domaćinstava.

PROŠĆENSKI VUCI

Svi prošćenski katuni smješteni su na platou koji se prostire iznad tarskog brijega. Do njih nije baš lako doći, prilično je strmo, ali postoje pješački putevi kojima se goni stoka. Udaljeni su od sela od sat i po do dva sata hoda. Pašnjaci su prostrani, a ima i livada koje se kose. Takođe, ima dosta izvora, rječica i lokvi. Šume su uglavnom četinarske. Vuci su ovdje česti gosti pa se stoka mora dobro čuvati.

SINJAJEVINSKE PRIČE

Hiljade i hiljade ovaca bi se moglo napasati na Sinjajevini. No, u tom prostranstvu trave nema jezera i izvora, lokvi. Planinski vrhovi su daleko, na obodu, pa drvo ili šuma na ovoj goleti mogu se pojaviti kao fatamorgana. Zato su bile važne snježnice.

U nekim katunima na Sinjajevini ostaje se do oktobra. Ovdje izdižu žitelji Gornjeg Lipova, moračkih sela, Bjelopavlića, pa čak i iz okoline Skadarskog jezera.

Možda najpoznatiji katunski predio Sinjajevina ima lijepo ime – Ružica. U katunu Okrugljak, svake godine, 2. avgusta, kod crkve Ružice se održava veliki narodni sabor. Crkva je posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom, a u znak zahvalnosti podigli su je žitelji Bjelopavlića, o čemu govori i natpis: „Ovaj sveti hram Svetog Vasilija Ostroškog čudotvorca sagradiše Bjelopavlići 1894. godine za spomen vječite blagodarnosti njegovom visočanstvu knjazu Nikoli I Petroviću Njegošu koji Bjelopavlićima dariva izdig u ovu planinu 1881. godine”.

Te 1881, knjaz Nikola I Petrović je, kao znak priznanja za posebne zasluge, dao Bjelopavlićima izdig na Sinjajevinu. Na ove katune oni su putovali sa stokom i po tri dana. Nekad su imali oko 400 svojih koliba. Između 1930. i 1940. godine samo iz Bjelopavlića stizalo bi oko 40. 000 sitne stoke i oko 3000 govedi, 500 konja. Izdig je bio najčešće 15. juna, a povraćaj oko Mitrovdana. Sve je teklo prema dogovoru, pa se tako svake godine birao i predsjednik bjelopavlićke Sinjajevine.

Na Sinjajevini je bilo dosta savardaka. Savardaci su prostrane kolibe kružne osnove pokrivene ražanom slamom.

KATUNI NA LUKAVICI

Na planini Lukavici je bilo dosta katuna na koje su izdizala razna bratstva pa i plemena. Ova lijepa planina je savršena za stočarenje: obiluje prostranim pašnjacima i dosta tekuće vode, a šuma je malo dalje od katuna. Kolibe na ovim katunima su suvomeđe pokrivene daskom, šindrom i busenjem.

Pored ostalih, na Lukavici je Ivan-begov katun, ili katuni. Prema predanju, ovaj katun je osnovao prije pet stotina i više godina tadašnji vladar Ivan Crnojević.

Ispod Velikog i Malog Žurima je polunapušten Zagarački katun. Zagarčani, koji su, prema predanju, tražili planinu za izdig od kralja Nikole, putuju sa stokom do Lukavice cio dan i noć.

Piperski katun se još nada novom stadu.

U katunima oko Kapetanovog jezera domaćice prave vrhunski lisnati sir.

NAJLJEPŠI U KRAJU

Na planini Brnik (pripada Moračkim planinama) ima više katuna.Tu su Nišin kiljan, Kapetanovo jezero, Brnjik. Kažu da su ovo najljepši katuni u čitavom ovom kraju. Posjećuju ih mnogi planinari, izviđači, istraživači. Vode ima posvuda. Livade koje se kose su ukras ovih katuna. Ima i šume. Kolibe su dosta blizu. Izdig je početkom juna, a povratak krajem septembra, a neko ostaje i duže.

DURMITORSKI KATUNI

Na ovom području kolibe su bile veoma kvalitetne, građene od četinara, na malom kamenom zidu. Krovovi su bili visoki, zbog snijega koji može da napada i po nekoliko metara. Jedini otvor su vrata, napravljena od debelih dasaka. U manjoj kolibi u blizini (takozvani mljekar) se spremao i čuvao sir, kajmak. Ograda za torove obično je veoma visoka i zašiljena, zbog vukova koji se pojavljuju i noću i danju.

Na katun stočari izlaze gotovo istovremeno, krajem maja, a silaze u sela krajem septembra.

Neki katuni su razbacani, drugi grupisani. Katuni na Štuocu imaju fantastičan pogled na vrhove. Oni u Ališnici, u podnožju Durmitora, ušuškani su i skriveni u veoma kvalitetnoj travi od koje se stoka dobro ugoji. Katuni u Dobrom dolu su toliko veliki da se spajaju sa pivskim područjem. U njima su stada najbrojnija, a pogodna su jer imaju dosta vode i četinarske šume, nepregledne pašnjake.

Katuni u Pošćenju nisu mnogo udaljeni, pasišta se graniče sa seoskim imanjima. Ni vode ne manjka – tu su tri jezera i nekoliko izvora. Stanovnici Bukovice imaju katune na Ivici. Do njih stižu za manje od sat, a tamo imaju sve: prostrane pašnjake, vodu, šume.

PIVSKA PRAMENKA

Uslovi čine svoje, pa i stručnjaci tvrde da je pivska ovca pramenka krupnija od ovaca u drugim krajevima, i nalazi se na listi autohtonih vrsta. Naviknuta je, kažu, na hladnoću. No, ovca generalno dobro podnosi zimu i promjene vremena, pa nije ni čudo se gaji više od goveda. Osim toga, ona lakše dolazi do trave između kamenja, tamo gdje krava ne može ni prići. Ovca nije samo davalac mlijeka. Ona vunom oblači, a njena koža se koristi za mješine – čuvanje skorupa.

Dok su odrasli pazili goveda, ili bi se ona sama predveče vraćala u katun, ovce i jagnjad su mogla čuvati i djeca, nekad i sasvim mala, od sedam-osam godina.

Smatralo se nekad da ako seljak ima sve a nema ovaca – siromah je. Broj ovaca govori o bogatstvu. Obično stado ima 50 do 80, srednje od 80 do 130 brava, a oni koji imaju od 200 do 300 ovaca mogli su se nazvati imućnim.

Najveći problem u pivskim katunima, iako su sa svih strana okruženi moćnim kanjonima, bila je – voda. Zato su pravljene sniježnice, ili je, u krajnjoj nuždi, vađen zaostali snijeg iz jama i pećina. Ako je godina sušna, pa nestane vode u snježnicama, lokvama i ublovima (bunarima), stočari bi stoku tjerali niz strme kanjone Pive i Tare, što je bilo iscrpljujuće i za jedne i za druge.

NEZABORAVNI UKUSI

Vremenom, prepoznaćete nijanse u ukusima sira. Možda ćete uspjeti i da opišete po čemu se razlikuju pivski, durmitorski i sinjavinski sir i kajmak. Pa čak i specifičnost sira i kajmaka koji ste probali na nekom od katuna. Vidjećete kako se pravi i čuva skorup iz mješine.

Kao i sva planinska kuhinja, i domaći hljeb je jednostavan, ali nevjerovatno ukusan. Iz kolibe će doprijeti i miris pite sa zeljem. Suvog mesa koje se kuva s krompirima ili pasuljem. Džema od šumskih jagoda.
Vremenom, počećete da razlikujete i ukuse izvorske vode.

Pronađite svoj izvor.

PLOVIDBA RAVNICOM (ŠIRINE)

Jezerska površ (Jezera) i Sinjajevina, pivski plato, samo su na prvi pogled mirno more. Zbuniće vas, i ove velike visoravni i one manje zaravni na Prošćenskim i drugim planinama. Reljef nepreglednih pašnjaka, uglavnom bezvodnih, iscrtavaju brežuljci, uvale i vrtače, bijelo kamenje i stada ovaca.

Strane svijeta ovdje nestaju u odsjaju sunca, orijentacija se lako izgubi. Još ako se iznenada pojavi magla ili spuste tamni oblaci… Ali, to je i prilika za susret sa silama prirode, novo iskustvo.

Zaravni imaju drugačiju dinamiku. Drugačiji zvuk. Drugačije poglede i tajne.