VELEBILJE – ATROPA BELLADONNA

Ova biljka izgleda moćno u jesen, kada sazru njeni plodovi – bobice. Upravo tada treba biti obazriv pri sakupljanju jestivih plodova nekih biljaka. Alkaloid – atropin, koji se dobija iz ove biljke, upotrebljava se u okulistici za proširenje zjenica, a kod antičkih naroda biljku su koristile žene da bi očima pribavile ljepši izgled.

JEDIĆ PANTOČEKOV – ACONITUM VULPERIA SUBSP. PANTOCSKIANUM

Ovaj takson predstavlja endemičnu podvrstu rasprostranjenu na planinama južne i centralne Evrope. Svi djelovi biljke sadrže veoma otrovni akonitin, te se vjerovatno radi o najotrovnijoj biljci Evrope.

ČEMERIKA BIJELA – VERATRUM ALBUM

Narodu poznata i dosta rasprostranjena vrsta na našim planinama. Stoka je ne jede, a ljudi je mogu, dok su joj listovi manji i mladi, zamijeniti sa listovima strijemuša, što može dovesti do trovanja koje se manifestuje glavoboljom, povraćanjem, povišenom temperaturom i dr.

ORLOVI NOKTI – PLANINSKI ( Lonicera alpigena )

Lišćar koji cvjeta tokom maja mjeseca. Cvjetovi su ružičaste boje, a zreli plodovi su tamnocrvene boje i nejestivi.

HAJDUČKA OPUTA – DAPHNE MEZEREUM

Naziv ove biljke potiče od njene upotrebne vrijednosti. Po predanju, hajduci su njenim likom, jako izraženim u kori, pleli i vezali obuću – opanke. Cvjeta samo u proljeće, a cvast je živopisne boje zbog čega je u nekim krajevima zovu „Šumski jorgovan“.

ĐURĐEVAK – CONVALLARIA MAJALIS

Cvjeta oko Đurđeva dana, pa joj otuda i ime. Cvjetovi su zvonasti i bijele boje, a listovi su veoma slični listovima srijemuše (Medveđeg luka), te pri sabiranju srijemuše treba biti veoma oprezan. Pošto sadrži otrovne alkaloide i glikozid, koristi se u zvaničnoj medicini za liječenje srčanih smetnji, zbog čega je na prirodnim staništima prorijeđena.