Ono najbolje je uvijek jednostavno. Hrana na katunima jeste jednostavna i kalorična, ali prije svega – organska. Nigdje danas ne možete jesti tako zdravo. Tajna je u potpunoj usklađenosti čovjeka sa prirodom od koje zavisi i koju poštuje, a koja mu daruje sve što mu treba.

Mliječni proizvodi (bijeli mrs) i hljeb, kukuruzni ili pšenični, uz sve ono što samo raste na planini ili je zasađeno u blizini kolibe, osnova je ove ishrane.

Domaća rakija šljivovica i mladi sir je prvo što će planinka ponuditi gostu na katunu, čak i u rano jutro. Potom, spremiće kačamak ili cicvaru, pitu sa zeljem. Za ručak krompir sa kuvanim suvim mesom ili pasulj, mada je zbog cjelodnevnih poslova zapravo večera glavni obrok na katunu. Pred mrak se svi vrate sa raznih strana, okupe se da zajedno večeraju i podijele dnevne doživljaje.

Sve je domaće

Osim šljivovice, i druge voćne rakije su domaće, poput jabukovače ili kruške. Rakija sa lincurom ili klekom tretira se kao lijek. I sokovi su domaći, bez ikakvih dodataka, recimo od borovnica ili mladih borovih šišarki. Čaj možete skuvati od svježih biljaka koje su svuda oko vas: majčine dušice, šipurka, hajdučke trave, kantariona… ili onih koje su domaćini već ubrali i osušili.

Minijatura o hljebu

Vjekovi su protekli dok neko mudar nije napravio šporet na drva i prvi ga seljanin utovario na konja i odneo do kolibe.

Planinkama je danas život mnogo olakšan. Nekada su morale prvo dugo da pješače do izvora i donesu vodu. Potom da na ognjištu od kamenih ploča nalože vatru i umijese ječmeni ili kukuruzni hljeb. Obmotale bi ga velikim listovima lopuha i pažljivo stavljale na žar pomiješan s pepelom da se peče.

Sir i kajmak, skorup

 O ukusima morate sami donijeti sud, a o kvalitetu govore činjenice. Ovce i krave su ovdje slobodna bića koja se slobodno kreću na suncu i svježem vazduhu i pasu travu koje ima na pretek i u kojoj je obilje biljnih vrsta pa i mnogo ljekovitih. Mogu da biraju i vodu sa koje će se napojiti i hlad u kome će plandovati.

Od njihovog mlijeka, koje se muze ručno, domaćice prave sir i kajmak koristeći drevna uputstva, pazeći veoma na higijenu i temperaturu u kolibi. Poslagan u obliku krugova ili kocki u žute drvene kace, pritisnut povećim kamenim i pokriven bijelom gazom, sir sazrijeva u vrhunski proizvod.

Skorupom se naziva kajmak koji je odstojao, sazreo. Može biti veoma masan, ali na planini takva visokokalorična namirnica dobro dođe posle nekog fizičkog napora.

 Jardum

Ako vam ponude jardum, napitak od ovčjeg mlijeka, probajte ali nemojte pretjerati jer je veoma jak. Najbolje je, kažu, da se priprema kad prođe Petrovdan (12. jul). Ovčije mlijeko se kuva i neprekidno miješa dok ne zapjeni. Onda se skine sa vatre i doda malo soli.

 Cicvara i gotovac

Počast gostu se ukazivala spremanjem cicvare ili gotovca. Ponegdje to smatraju jednim istim jelom od kukuruznog brašna, a neke planinke objašnjavaju da postoji razlika. Po njima, kada se u rastopljeni mladi sir dodaje brašno dobije se cicvara, a kada se na vatri istopi skorup (stari kajmak), doda brašno i na kraju malo kisеlog mlijeka da se pri miješanju isljučivo u krug odvoji masnoća – e to je gotovac.

Kopriva

Planinke su veoma vješte u pripremi raznih pita, posebno onih sa zeljem.

Za pitu koriste samoniklo bilje: koprivu, štir, štavalj, lobodu. Često ih i kombinuju, šta pronađu, i pomiješaju sa sirom i kajmakom. Uz gusto domaće kiselo mlijeko, to je prava poslastica, ali izvor snage i dravlja.

Najnovija istraživanja su potvrdila ono što se na katunu zna vjekovima: kopriva je čarobna biljka, puna gvožđa, magnezijuma, kalijuma, vitamina…

Skrob (kaša) od koprive

Toliko je jednostavno ovo jelo da ga i sami u kampu možete pripremiti. Naberite mladu koprivu (onu koja nije isklasala) i na ognjištu obarite, iscijedite i što sitnije isjeckajte. Vratiti u kotao i sipajte toliko vode koliko je potrebno da se napravi kaša. Kada voda sa koprivom provri, polako dodajte kukuruzno brašno. Povremeno treba miješati. Kada je kaša gotova, dok je još na vatri, dodajte malo skorupa ili izmrvljenog sira. Kao i svaka kaša – jede se vruća.

Krompir

U malom vrtu kod kolibe planinke zasade luk, krompir, blitvu, kupus. Sve to ovdje ima bolji, poseban ukus. Vruć krompir pečen u ljusci, u šporetu ili na ognjištu, rukom prepolovljen, začinjen kajmakom tek skinutim sa mlijeka, jedno je od onih jela čija je slast začinila mnoga djetinjstva.

Kada se krompir peče u rerni ili ispod sača, može se iseći na kolutove, posoliti, dodati kašika masti i dobro naliti mlijekom.

Jagnjetina

Meso se malo jede na katunu, najčešće kada je neki praznik ili dolaze važni gosti.

Tada se obično sprema, peče na žaru, jagnjetina. To je s razlogom – čast za odabrane.