Mrki medvjed (lat. Ursus arctos) Uprkos nekontrolisanom ubijanju medvjeda i sistematskom uništavanju velikih šumskih površina, njegovog prirodnog staništa, najveća kopnena zvijer, koja je nekad bila rasprostranjena po cijeloj Evroaziji i Sjevernoj Americi, ipak je uspjela da preživi u pojedinim dijelovima Evrope (područje Dinarida, Skandinavija i Karpati). Danas je to rijetka i zaštićena životinja. Iako spada u red najvećih kopnenih mesojeda, sa snažnim očnjacima i kratkim sistemom za varenje, tipičnim za mesoždere, prehrana mrkog  medvjeda  se sastoji, preko 90%, od biljaka.  I pored različitih priča o njegovoj agresivnosti, istina je drugačija: Medvjed u prirodi  bježi od čovjeka, kojeg zahvaljujući izuzetnom čulu mirisa može da osjeti na velikoj udaljenosti. Jedino je agresivna majka, i to kada su joj  ugrožena mladunčad.

Vuk (lat. Canis lupus) Vuk je do početka intenzivne poljoprivrede i stočarstva bio najrasprostranjenija zvijer na planeti (brojan je bio u cijeloj Evropi, Aziji, kao i sjevernoj Americi). Danas je poznat kao šumska životinja, što je posljedica činjenice da ga je čovjek veoma davno istisnuo s otvorenih područja. Drastičan pad brojnosti uzrokovao je da je u Evropi posljednjih godina vuk zaštićen sa tri međudržavna dogovora. Vuk je socijalna životinja, koja živi u čoporu, u kom vladaju  određena pravila, kojih se svi članovi te zajednice pridržavaju.

Balkanski ris (Lynx lynx ssp. balcanicus) je 2015. godine upisan na IUCN Crvenu listu kao kritično ugrožena vrsta. Može dostići visinu do 65 centimetara i težinu do 25 kilograma, a prepoznatljiv je po trouglastim ušima sa čupercima na vrhovima, kratkom repu i žućkastom krznu sa tamnim pjegama. Istraživanja vršena proteklih godina u Crnoj Gori, Makedonji, Albaniji i Kosovu pokazala su da je broj zrelih jedinki manji od 50. U NP Prokletije na Kosovu, kamere su 2014. godine zabilježile jednu jedinku.

Srndać (lat. Capreolus capreolus) je divljač rubova šuma, koja je rasprostranjena na području srednje Evrope i Azije. Ponašanje srne spada u tzv. distancijalni tip, jer izbjegava život u većim socijalnim formacijama. Međutim, od kasne jeseni se udružuje u krda i u njima ostaje sve do proljeća. To udruživanje je nagonsko i opravdano je uticajem negativnih spoljašnjih faktora. U krdu vlada unutrašnja organizacija, koja ga održava na okupu i pruža osjećaj sigurnosti. Vođa krda je, po pravilu, majka srna koja vodi lanad. Tek pred samo lanjenje – koćenje, srna prekida vezu sa prošlogodišnjom lanadi.

Divokoza balkanska (lat. Rupicapra rupicapra balcanica) je podvrsta divokoze koja naseljava Srbiju, Kosovo, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku,  sjever Grčke (Pind), Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru i Sloveniju. U prošlosti su bile široko zastupljene u šumama, ali su usljed ljudskih aktivnosti protjerane na visoke planine. Sada predstavljaju ugroženu vrstu papkara. Van Evrope, živi još samo na Novom Zelandu. Tamo je uvezena 1907. godine, kao poklon austrijskog cara Franca Jozefa I. Kako su divokoze tamo naišle na odlične životne uslove, populacija je brzo porasla i danas ta vrsta nije ugrožena. Njihov Zavod za zaštitu čak ohrabruje lov ove divljači, zbog očuvanja biljnog sveta.