Izvori i jezera

Uvjerićete se i sami da voda sa Bjelasice ima to “nešto” što ne možete da odredite, ali vam mnogo prija. Da li je tajni sastojak u snijegu, ili možda u stijenama, ili je u pitanju neka magija vila – još nije utvrđeno.

Bjelasica je hidrološki jedan od najbogatijih prostora Crne Gore. Njene stijene su vododržive, pa se izvori javljaju posvuda, a rijetko presušuju i vrlo su hladni jer ih uglavnom hrane sniježni smetovi. Kofilj ispod Zekove glave je najhladniji bjelasički izvor.

Lednička jezera, rasuti komadi ogledala po kojima se klizaju pufnasti oblaci, sjenke vrhova i drveća, posebno su bogatstvo Bjelasice. Bez njih, njeni pejzaži ne bi bili tako veličanstveni, uzbudljivi i mistični.

Sva jezera su lednička i, bez obzira na ljepotu, nažalost, osuđena su na postepeno nestajanje.

Osim njih, ima više lokvi i nekoliko ostataka jezera, jezerina, među kojima jedna velika na lokalitetu Jezerine, gdje se nalazi i ski centar. Po predanju, tu je bilo veliko jezero koje je jednog dana puklo i oteklo. Tada je rijeka Svinjača promijenila svoj tok, s južne prešla na sjevernu stranu grada Kolašina.

Biogradsko jezero je najveće i “najromantičnije”. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.094 metra, u središnjem dijelu Biogradske gore, na mjestu gdje se u davnoj prošlosti otopio lednik. Najveća dubina Biogradskog jezera je 12 metara, prosječna 4, 5 metara. Obale Biogradskog jezera su duge oko 3,5 km. Napaja ga Biogradska rijeka, a iz jezera voda otiče rijekom Jezeršticom.

Za mnoge je Biogradsko jezero najljepše na Balkanu. Smaragdna boja, odrazi planina i prašume, uređen prostor oko njega i savršen vazduh – čine jezero čarobnim. Zimi jezero pokrije debeo led, i po njemu šetaju jeleni i košute. A tek jesen, prosto je nevjerovatno kakve se čarolije dešavaju na vodi od opalog lišća svih mogućih boja i plamenih odraza, umirenih samo povremenom tajanstvenom maglom.

Na Biogradskom jezeru, kao glavnom rekreativnom lokalitetu zone, predviđene su šetnje po utvrđenim stazama, plivanje, veslanje i sportski ribolov.

Pešića jezero je drugo po veličini jezero na Bjelasici. Zove se po Pešićima, stanovnicima limskog sliva iz Gornjih sela koji imaju ljetnje katune oko njega. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1.821 m, u jednom od najvećih cirkova Bjelasice, u prostoru između njenih najvećih vrhova: Crne glave (2.137 mnv), Zekove glave (2.116 mnv) i Belila (2.059 mnv), u izvorišnom dijelu Pešića potok. Jezero je dugačko 290 m, a maksimalna širina je oko 165 m. Dužina obale ljeti je do 800 m, a u proljeće zbog većeg vodostaja do 1.200m. Prosječna dubina u jezeru je oko 3 m, a maksimalna oko 8 m. Ima pritoku i otoku. Stočari ga koriste kao pojilo za životinje, ali je pogodno za rekreaciju i ribolov.

Šiška jezera se nalaze u centralnom dijelu Bjelasice, u podnožju vrhova gdje su se sticala dva velika lednika.

Veliko Šiško jezero nalazi se u reonu poznatom pod nazivom Šiška, a tu se nalazi i istoimena planina pa je i jezero po tome dobilo ime. Takođe je ledničkog porijekla, akumulira se vodom od otapanja snijega, pritoka i atmosferskih padavina, a vodu gubi isparavanjem i oticanjem kada je vodostaj veliki. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1660 m, dugo je oko 400 m, a široko oko 140 m, dok dubina može biti i do 3,2 m pri velikom vodostaju. Okruženo je prelijepim katunima i šumom.

Malo Šiško jezero udaljeno je oko kilometar od Velikog. Leži na nadmorskoj visini 1780 m. Dužina mu je oko 105 m, a širina oko 65 m. Vodu dobija na isti način kao i Veliko, ali je njegova voda mnogo mutnija, puna mulja i bujne vegetacije pa se ovo jezero, pri niskom vodostaju, pretvara u močvaru. Dubina jezera je oko 1,7 m, a služi uglavnom za napajanje stoke. Postoji pretpostavka da su jezera dobila ime po tome što su se tu od starina šišale – strigle ovce iz okolnih katuna.

Ursulovačka jezera se nalaze u predjelu koje se naziva Ursulovac, pa su po njemu dobila ime. Pretpostavljalo se da to ime potiče iz vremena Sasa i da ima veze sa bjelasičkim mrkim medvjedima, jer urs, ursus na latinskom upravo znači – medvjed. U Svetosavskoj hrisovulji iz 14. vijeka pominje se vlaški (stočarski) katun Ursulovac.

Veliko Ursulovačko jezero se ugnijezdilo u prelijepom ambijentu gdje se dodiruju planinska bukva i polegli bor krivulj. Blizu je sela Kurikuće, pa ga neki nazivaju i Kurikućko jezero. Od svih jezera na Bjelasici ono je na najvećoj nadmorskoj visini, pa je mnogo hladnije i bistrije. Nalazi se na 1.895 mnv, dugačko je 162 m, a široko 106 m. Prosječna dubina mu je 3 m. U neposrednoj blizini su dva izvora od kojih jezero dobija vodu, a gubi je samo isparavanjem, ne otiče.

Malo Ursulovačko jezero poznato je i kao Blatina. Udaljeno je oko kilometar od Velikog Ursulovačkog jezera i nalazi se na 1760 mnv. Dugačko je 175, a široko 90 metara. Duboko je 3m. Nikad ne presušuje mada mu prijeti nestanak. Služi kao pojilo za stoku.