Nacionalni park Biogradska gora nalazi se u središnjem dijelu planine Bjelasice. Osnovan je 1952. godine. Obuhvata površinu od 5.650 hektara. Zaštita veličanstvenog prirodnog područja Biogradske gore i Bjelasice je započeta još 1878. godine, zalaganjem tadašnjeg vladara Crne Gore knjaza Nikole Petrovića za očuvanje ovog predjela, kako bi u njemu uživale buduće generacije. Pored rijetke, endemične i reliktne flore i faune, velikog broja zakonom zaštićenih vrsta, prirodnu rijetkost čine i glacijalna jezera, među kojima je najznačajnije Biogradsko jezero. Brojni su i izvori, ponori, rječice, uvale i vrtače, kao i drugi prirodni fenomeni. Posebnost čine kopneni i vodeni ekosistemi, čija izvornost prirode nije do sada ozbiljnije narušena djelovanjem čovjeka. Vrhovi visoki i preko 2.000 m i glečerski valovi i cirkovi, sa više jezera, daju predjelu neponovljivu ljepotu. Osim lednika, i istorija je na prostoru nacionalnog parka Biogradska gora ostavila duboke tragove.

Površina: 5.650 ha.

Nadmorska visina: od 832 mnv na Tari do 2.139 mnv Crna glava.

Klima: umjereno kontinentalna, jadransko-mediteranska, subplaninska, planinska.

Reljef: velika razuđenost i brojni oblici. Izgrađen je od četiri grebena s najvećim vrhovima: Crna glava 2.139 mnv, Zekova glava 2.117 mnv, Troglava 2.072 mnv.

Hidrografija: glečerska jezera (Biogradsko, Ursulovačko, Pešića, Šiško i Ševarine); Biogradska rijeka, Jezerštica, stalni i povremeni izvori i karstna vrela.

Šume: prašumski rezervat Biogradska gora – izvanredna raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta; 1.600 ha; 86 vrsta drvenaste vegetacije.

Flora: više od 2.000 biljnih vrsta, 26 biljnih zajednica, 86 vrsta dendroflore.

Endemične vrste: munika, molika, Visijanijev javor, Pančićev karanfil, jeremičak, albanski ljiljan; zakonom zaštićene vrste: ljiljanolisna zvončika, grčki luk, alpski zvjezdan, crna trava, alpski kotrljan, lincura, jablan.

Fauna: raznovrstan životinjski svijet: vuk, lisica, srna, vjeverica, medvjed, 200 vrsta ptica (orao, veliki tetrijeb), autohtone vrste riba, 80 vrsta leptira, 350 vrsta insekata.

Prašuma u parku

Čak 16 šumskih zajednica (dominiraju bukove i bukovo-jelove) sa preko 220 biljnih vrsta, od toga 86 vrsta dendroflore, slobodno i zaštićeno živi u prašumi Biogradska gora. Prašumski rezervat u slivu Biogradske rijeke i Jezerštice, površine 1600 ha, u kojem je uspostavljen najstroži stepen zaštite, najznačajnija je prirodna vrijednost nacionalnog parka. Prašuma je jedinstven primjer evolucije različitih šumskih zajednica. Najčešće vrste drveća su bukva, jela, smrča, javor, bijeli jasen, planinski javor, planinski brijest, siva jova… Starost pojedinih stabala je procijenjena na više od 400 godina, od kojih su neka i do 60 metara visoka. Zbog prisustva velikog broja endemičnih biljnih vrsta i specifičnih staništa, područje Biogradske gore je važno stanište biljaka – IPA područje.

U nekim djelovima prašuma je gotovo neprohodna. A opet, čudesno je to što je otvorena i lako dostupna, što tokom šetnje oko jezera možemo da osjetimo njeno disanje i mir, apsolutnu slobodu da bude to što jeste.